Obratite pažnju, da li vam se dešava da osobe do kojih vam je najviše stalo (ukućani, brat, sestra, mama, tata, prijatelji, devojka...), da su to zapravo osobe zbog kojih najčešće i najlakše ispadnete iz takta i zbog kojih se iznervirate? Naravno, ne poistovećujte nerviranje zbog krajnje nesavesnih i bezobzirnih vozača po beogradskim ulicama sa vama dragim osobama, to je posebna priča. Da li ste primetili da vama veoma drage osobe planu zbog vas? Zašto je to tako?

Pokušao sam da pitam sveznajući Google da li zna nešto o ovome, nisam baš dobio adekvatne i upotrebljive odgovore koji bi mi razjasnili ovakave reakcije ljudi. Verujem da niko sebi dragim osobama ne želi da nanese zlo, nervozu ili tugu i da to radimo totalno nesvesno, a da toga ni sami nismo svesni.

Po završetku aktivnog rada u AIESEC-u i sam sam uvideo da kada gledamo neki događaj, slušamo razgovor ili dajemo savet nekome, mnogo kvalitetnije i objektivnije to činimo kada posmatramo sa strane, nego kada smo i sami u to nešto uključeni. Isto tako je i sa ljudima! Nama bližnji imaju mnogo objektivniji pogled na nas same, "odozgo". Taj širi pogled na naše ponašanje, prednosti, mane i mogućnosti im omogućava da nam to predoče i posavetuju nas, uvide naš potencijal i usmeravaju nas, a sve u cilju kako bismo dostigli svoj maksimum. Upravo taj uvid u naše stvarne mogućnosti je ono nešto, "okidač", koji dovodi do toga da sebi drage osobe dovodimo do nervoze, ljutnje i teških trenutaka. Oni vide da mi sve to možemo bolje, kvalitetnije, lepše i jače da iznesemo i uradimo, a mi to "na prvu loptu" negiramo i ne želimo sebi da priznamo. A zašto mi to radimo, odnosno ne radimo i nanosimo bol drugima? Verovatno zato što sami ne uviđamo da stvari koje radimo na neki način mogu da budu urađene na mnogo bolji način. Zbog toga što nam je do tog trenutka način na koji smo radili i postupali potpuno odgovarao i nismo previše razmišljali o tome kako su se drugi povodom toga osećali, a trebalo bi da o tome razmišljamo, stalno!

Naravno, u psihologiji čoveka je da kada nešto radi, misli da je to pravi način da nešto bude urađeno. Čak i kada pristanemo na savet drugih imamo određenu odbojnost ka tome - jer je ponekad teško preći preko svog "Ja".

Čim pre bi trebalo da pređemo preko te odbojnosti, "na prvu loptu", ka pozitivnim savetima drugih, a sve u cilju sopstvenog napredovanja. Trebalo bi da situaciju uvek sagledamo "odozgo" i počnemo da radimo na sebi kako bi i nama i našim bližnjima svaki trenutak bio protkan srećom i lepim trenucima!

Read Users' Comments ( 1 )

Čista istina! Osećam veliku potrebu da ovo podelim sa ostalima, kolika god čitanost bila :) Ljudi, promenite svoje navike, vozite sigurnije, čuvajte sebe i druge! O taksistima i da ne govorim, ruke kao da nemaju, služe samo za motanje volana, žmigavac "šta je to?", autor je još i birao reči.

Nekultura na putevima Srbije

Nova crna serija na putevima Srbije, a Zakon o bezbednosti saobraćaja čeka decembar.

Izvor: Danas

Photo: piccadillywilson / Flickr

Međutim, teško je očekivati da jedan zakon ispravi sve probleme koji dovode do pogibija na drumovima. Propis može da pomogne, ali neće biti vidnijeg napretka bez promene u glavama vozača. Pisac zakona je možda očekivao da će tu promenu doneti drastičnije kazne. Ali, kada je neko spreman da, sve sa decom na zadnjem sedištu, krene u preticanje kolone na putu sa samo dve trake, nikakav zakon ne pomaže.

Ne mogu propisi ništa da pomognu u ubeđivanju vozača da ne sme da sedne za volan i vozi do Grčke u jednom dahu nedovoljno odmoran ili da ne sme automobilom da krene kući iz kafane iako je popio „samo“ tri piva. Drugo, da bi poštovali propise, vozačima u Srbiji je potreban dokaz da se kaznene odredbe korektno primenjuju. To znači da saobraćajna policija ne bi trebalo da dozvoli da vozači pored sebe gledaju državljane zapadnoevropskih zemalja, koji jure ka svojim otadžbinama ne spuštajući gas ispod 150 kilometara na čas. Takođe, posmatraju kako ostaje nekažnjena, recimo, uveliko prisutna navika u Beogradu da se desna traka Bulevara kralja Aleksandra Karađorđevića koristi kao parking dok se sedi u bašti obližnjeg kafića. Kada vide da to prolazi nekažnjeno, koliko njih će učiniti isto? Treće, veliki broj nezgoda događa se na putevima između sela ili manjih gradova, ali kako lokalni vozači znaju da na tim putevima gotovo nikada nema patrola saobraćajne policije, opet se vozi brže od dozvoljenog. Na bržu vožnju „mame“ i znakovi za ograničenje brzine koji, na nekim mestima, pokazuju nerealno niske vrednosti. Postavljani su u vreme kada su Srbijom jezdili „stojadini“, „tristaći“, „pezejci“ i slična zastarela vozila, dok su novi automobili opremljeni najsavremenijim kočionim sistemima, pa je njihovim vlasnicima nelogično da voze toliko sporo. Revizija tih znakova svakako je potrebna.

Kada je reč o gradu, pomoći nema dok policija ne počne da kažnjava vozače taksija i autobusa GSP. Koliko se puta dogodi da autobus ne uđe u stajalište već otvori vrata u voznoj traci i zaustavi kolonu iza sebe (što isprovocira nepropisno preticanje nestrpljivih vozača) ili u ulici sa dve trake stane „ni tamo ni vamo“ pa potpuno zatvori prolaz. O nestrpljenju da sačekaju otvaranje semafora da ne govorimo. Takođe, bahata vožnja taksista navukla je veliki gnev „običnih“ vozača, koji u svakoj prilici nastoje da im kontriraju ili se, što je češći slučaj, ugledaju na njih pa rade isto i uz to nepotrebno trube, mlataraju rukama, psuju. Na kraju, tu je i problem kvaliteta ulica i puteva. Stanje je žalosno. Tome neće pomoći zakon, već mora da se izdvoji novac za popravku starih ili izgradnju novih. Međutim, za to će biti potrebna decenija, a ne par godina.

// Originalni članak ovde!

Read Users' Comments ( 2 )

Read Users' Comments ( 0 )

YOUR LIGHT SWITCH IS YOUR VOTE! ;)

Do you know what is it Earth Hour and why is it for? Take a look...

This year, Earth Hour has been transformed into the world’s first global election, between Earth and global warming.

For the first time in history, people of all ages, nationalities, race and background have the opportunity to use their light switch as their vote – Switching off your lights is a vote for Earth, or leaving them on is a vote for global warming. WWF are urging the world to VOTE EARTH and reach the target of 1 billion votes, which will be presented to world leaders at the Global Climate Change Conference in Copenhagen 2009.

In 2009, Earth Hour is being taken to the next level, with the goal of 1 billion people switching off their lights as part of a global vote. Unlike any election in history, it is not about what country you’re from, but instead, what planet you’re from. VOTE EARTH is a global call to action for every individual, every business, and every community. A call to stand up and take control over the future of our planet. Over 74 countries and territories have pledged their support to VOTE EARTH during Earth Hour 2009, and this number is growing everyday.

We all have a vote, and every single vote counts. Together we can take control of the future of our planet, for future generations.

VOTE EARTH by simply switching off your lights for one hour, and join the world for Earth Hour.

Saturday, March 28, 8:30-9:30pm.

Join Earth Hour and find out more at www.earthour.org or in some social netwo

rk as Twitter, Facebook group or fun, YouTube or Flickr. Also there is Serbian group for Earth Hour in Facebook.

1,672 cities, towns and municipalities in 80 countries have already committed to VOTE EARTH for Earth Hour 2009, as part of the worlds first global election between Earth and global warming.

My lights will be switched off on Saturday, March 28, in period 8:30-9

:30pm.

What about yours?

Read Users' Comments ( 0 )

"It is a mystery why we fall in love.

It is a mystery how it happens.

It is a mystery when it comes.

It is a mystery why some love grows and it is a mystery why some love fails.

You can analyse this mystery and look for reasons and causes but you will never do any more than take the life out of the experience. Just as life itself is more than the sum of the bones and muscles and electrical impulses in the body, love is more than the sum of the interests and attractions and commonalities that two people share. And just as life itself is a gift that comes and goes in its own time, so too, the coming of love must be taken as an unfathomable gift that cannot be questioned in its ways.

Sometimes hopefully, at least in your lifetime, the gift of love will come to you in full flower and you will take hold of it and celebrate it in all expressible beauty. This is the dream we all share. More often, it will come and take hold of you, celebrate you for a brief moment, then move on.

When this happens to young people, they too often try to grasp the love and hold it to them; refusing to see that it is a gift that is freely given and a gift that just as freely moves away. When they fall out of love, or the person they love feels the spirit of love leaving they try desperately to reclaim the love that is lost rather than accepting the gift for what it was, then moving on.

They want answers where there are no answers. They want to know what is wrong in them that makes the other person no longer love them or they try to get their lover to change, thinking that if some small thing were different, love would bloom again. They blame their circumstances and say that if they go far away and start a new life together, their love will grow.

They try anything to give meaning to what has happened. But there is no meaning beyond the love itself and until they accept its own mysterious ways, they live in a sea of misery.

You need to know this about love and to accept it. You need to treat what it brings to you with kindness. If you find yourself in love with someone who does not love you, be gentle with yourself. There is nothing wrong with you. Love just didn't choose to rest in the other person's heart. If you find someone else in love with you and you don't love him, feel honoured that love came and called at your door, but gently refuse the gift you cannot return. How you deal with love is how you deal with you, and all our hearts feel the same pains and joys, even if our lives and ways are different.

If you fall in love with another and if he falls in love with you and then love chooses to leave, do not try to reclaim or assess blame. Let it go. There is a reason and there is a meaning. You will know in time.

Remember that you don't choose love. Love chooses you. All you can really do is accept it for all its mystery when it comes into your life. Feel the way it fills you to overflowing, then reach out and give it away. Give it back to the person who brought it alive in you. Give it to others who deem it poor in spirit. Give it to the world around you in any way you can.

There is where many lovers go wrong. Having been so long without love, they understand love only as a need. They see their hearts as empty places that will be filled with love, and they begin to look at love as something that flows to them rather than from them.

The first blush of new love is filled to overflowing, but as their love cools, they revert to seeing their love as a need. They cease to love someone who generates love and instead becomes someone who seeks love. They forget that the secret of love is that it is a gift, and that it can be made to grow only by giving it away.

Remember this and keep it to your heart. Love has its own time, its own seasons and its own reason for coming and going, you cannot bribe it or coerce it, or reason it into staying. You can only embrace it when it arrives and give it away when it comes to you. But if it chooses to leave from your heart or from the heart of your lover, there is nothing you can do and there is nothing you should do.

Love has always been and always will be a mystery. Be glad that it came to live even for a moment in your life. If you keep your heart open, it will come again."

Read Users' Comments ( 0 )

...jeste 13,5% ili ti 726.465 nezaposlenih po zvanicnoj statistici Nacionalne sluzbe za zaposljavanje od 19. decembra 2008. godine, ali da posla nema to nije tacno. Onaj ko vam to kaze ili je lenj i nije se dovoljno potrudio ili jednostavno nije informisan kako i gde da nadje posao. Evo pomoci careerdays.org.yu, nsz.sr.gov.yu, lakodoposla.com, itd. Naravno, uvek postoje neke struke za koje stvarno nema posla nazalost, ali to nije razlog za sedenje skrstenih ruku, kukanje i ogorcenje na svet oko sebe. Sve je to posledica globalizacije, savremenih tehnologija, promene u ljudima i njihovih visih potreba. U njih spadaju i oni koji ne mogu da nadju posao, sve je to povezano. Radite na sebi, specijalizujte se za nesto perspektivno van svoje struke, pokrenite sopstveni posao, uzmite start up kredit kod neke od banaka ili Fonda za razvoj (fondzarazvoj.sr.gov.yu).

Mladi bi s neba pa u rebra. Na pitanja i anketiranja sta bi zeleli da budu i da rade odgovaraju "pa ja bih da budem menadzer", a na nastavak pitanja sta je za njih to menadzer kazu "pa sedim u fotelji u kancelariji i govorim drugima sta da rade". Mnogo puta se ovo culo i videlo na televiziji i ostalim kanalima informisanja. Pa kolege, drugari, prijatelji, rodbino, ne ide to tako. Pa cak ni u razvijenim zemljama gde mislite da je bolje i da se lakse dolazi do posla, verujte mi, I have been there :) Mora uglavnom uvek da se pocne od mnogo nizeg polozaja u organizaciji, da se radi i ono zbog cega se niste zaposlili tamo primarno, da se dokazete, pokazete inovativnost, inicijativu, proaktivnost i vremenom napredujete kroz organizaciju.

Svi smo koritelji svoje srece i zivot ce nam biti bas onakav kakvim ga sami ucinimo. Mnogi toga nisu svesni, a mozda i jesu, ali se ne trude da nesto urade po tom pitanju i promene nesto, cekaju da im padne sa neba. Naravno, mladje generacije su svesnije toga od starijih, koje su uglavnom i konzervativnije ("dok je Tito bio ziv..."), pa i urade nesto po tom pitanju, ali uglavnom se sve zavrsi komentarom "ma sta ja mogu da uradim". Mozes, i tek kako. Jedan od primera su ljudi u AIESEC-u, koji svojim pozitivnim stavom, idejama i projektima pokusavaju da promene neke stvari na bolje u nasem drustvu i pomognu ljudima oko sebe da promene svoje stavove i ljudi oko sebe na bolje, postanu open minded i shavte da su promene moguce uz malo volje i truda.

"Radim da bih ziveo" je nesto cime se ljudi vode i usmeravaju u razvijenim zemljama i ja toga pokusavam da se drzim i tako zivim svoj zivot. Verujte mi, i pored fakulteta, angazovanju u AIESEC-u i rada u porodicnoj firmi, uspevam veoma uspesno da se drzim toga. Sve je do toga koliko smo organizovani i koliko volje i zelje imamo. Usotalom pitajte ljude koji me znaju :) Dok je kod nasih ljudi nazalost uglavnom obrnuto "zivim da bih radio". Kao sto sam vec gore naveo, sami smo koritelji svoje srece, stvar je samo u tome kako se postavimo i kako zelimo da dodjemo do svega sto smo zacrtali u zivotu. Ne dozvolite da vas posao podredi sebi, podredite vi njega sebi da bude samo deo vaseg zivota.

I za sam kraj... mogucnosti i opcija za rad i zaradu uvek ima, kakvih takvih, samo je pitanje ko hoce da radi. Srecno! :)

Read Users' Comments ( 3 )

There is very interesting situation about my blog, about which many of my friends knows address from my MSN status but actually this blog never started to live seriously :)

Almost month ago, during my visit in Brussels to my very good friend Rasa, I met my old friend Eve from Belgium (famous EuroLDS 2006) and we touched topic about blogs etc. Somehow I said/promised that I'll reactivate my blog and start to write. Tomorrow morning I really opened my computer and blog account but somehow I gave up in that moment, went out and as many times said "I'll do it tomorrow" :) Lucky me so every tomorrow have its own tomorrow :) Anyway, shame on me!

It happen many times that you do something when that is really needed. So, this is school example of that case, actually it is really for school this time. Yap, I have homework for my faculty to create blog with certain content on it. Then I remembered that I have my old blog which I would really like to reactivate and till you are reading this post that is happening. Also I found some posts saved as draft from 2007, maybe they will be published one day :) I just hope that I'll continue to publish something this time. One girl said to me few minutes ago when I told her that I'm going to reactivating my blog and to keep fingers crossed for me, that when some girls is keeping fingers crossed for you that is not good. I heard for the first time in my life for that, but we'll see, maybe that is explaining some things that are (not) happening :P

Until my next post I would really like to share with you interview of Rambo Amadeus that was published last year around November (it is in Serbian, sorry friends around the world). He is talking about how level energy and fuel around the world is decreasing very fast and how we need to save available energy and act more sustainable. He didn't just identify the problem, he also gave solution that is very piratical and I like it. One of the possible ways to save energy is to change all your light bulbs in the house with energy saver light bulbs. How? His interview in short: when you are going to some celebration of your friend, buy and give as a present one energy saver light bulb instead of vine or something else. Price is almost the same as good quality vine ;)

I already changed all light bulbs at my place. Did you?

Rambo Amadeus: Upalila se sijalica!

Da, to je sinonim za ideju. Proka Pronalazač je uvijek imao sijalicu iznad glave, koja je davala do znanja da ima neku „strašnu" ideju.

Vidim po prodavnicama elektromaterijala da štedljive sijalice više nisu nepoznate kupcima, prodaju se. To me stvarno raduje . Svaka zamjenjena sijalica novom, štedljivom, znači prosječno ušteđenih oko 70 kilovat-časova struje godišnje. Ako svako domaćinstvo kupi po jednu, to je onda 70 miliona kilovat-časova ušteđene struje!

Kada bi se zamjenile sve sijalice u Srbiji štedljivima, termoelektrana Obrenovac mogla bi slobodno da se isključi! Eto nam odmah i čistijeg vazduha.

Kako ljude stimulisati da ih kupuju? Kako im objasniti da svaka sijalica ne samo da vrati uložen novac nego još i višestruko zaradi kroz smanjenje računa?

Pa evo ideje. Upalila mi se sijalica!

Vi koji ste shvatili da te sijalice, osim što štede struju, štede i pare, nosite ih prijateljima na poklon.

Prosječna cijena jedne je od 300 do 500 dinara, kao boca dobrog vina.

Ide sada serija slava, budite višestruko korisni, umotajte sijalicu u ukrasni papir i nosite ljudima na poklon. To je pravi poklon, bez sumnje. Traje, namijenjen je domaćinstvu i svim ukućanima, obradovaćete i domaćicu i domaćina, učinićete nešto korisno za ekologiju, a i za kućni budžet vaših prijatelja, da ne govorim da ćete uticati i na smanjenje alkoholizma, koji se , ruku na srce, dobrano zapatio u ambijentu tranzicije.

Izazvaćete i pažnju ostalih gostiju, bićete zanimljivi, imaćete temu za razgovor, vješto izbjegavajući nezahvalne priče o politici.

Ako mislite da poklon nije dovoljno vrijedan, kupite im dvije, tri sijalice, ili čitav komplet, za stan!

Petnaest sijalica, koliko je potrebno za prosječan stan, košta oko 70 eura, to je sasvim dostojna vrijednost svadbenog poklona.

Razmislite, mladenci su zatrpani tosterima, sokovnicima, vagama, mikserima i kojekakvim glupim aparatima koje nikad ne otvore ili se poklanjaju dalje unedogled. Bar ćete biti sigurni da će se vaš poklon upotrebljavati svaki dan.

Za deset godina mladencima ćete uštediti bar za jedno krstarenje po Mediteranu. Malo li je?

Gdje god idem u goste, na poklon nosim štedljivu sijalicu. Idem dotle da ne prepuštam domaćinu da je ugradi „kasnije" ili „sutra", već ga natjeram da „proba poklon odmah".

Ove neonske, štedljive sijalice, traju dugo ako se mnogo ne pale i gase, pa ih je najbolje stavljati tamo gdje najduže gore u kontinuitetu.

Recimo kod mene, u hodniku, otkad padne mrak, dok svi ne polegamo, uopšte ne gasim svijetlo.

Deset kilovat-časova, umjesto uobičajenih 80, koliko troši obična sijalica, stvarno je zanemarljivo.

U kupatilu mi gori čitavu noć, da klinci , ako im se noću pripiški, ne bauljaju po stanu.

Račun za struju, jer imamo centralno grijanje, pa se struja troši samo na svijetlo, kuvanje i bojlere, sada je duplo manji.

Poklanjajte ljudima štedljive sijalice. U Engleskoj i u Australiji ovu stvar su riješili mnogo praktičnije. Obične, „edisonove sijalice", koje smo koristili do sada, jednostavno su zabranili. Nema ih u slobodnoj prodaji.

Pošto naš parlament ima „pametnija" posla nego da donosi neophodne zakone iz ove oblasti, učinimo nešto sami. Narod koji se pretjerano oslanja na svoju vlast obično ne dogura daleko. Čovjek ipak mora uraditi prvo nešto sam da bi očekivao pomake u društvu.

P. S. Volio bih da ovaj tekst slobodno prenesu i sve ostale novine, u opštem interesu.

Rambo Amadeus

Read Users' Comments ( 2 )

Read Users' Comments ( 0 )