Nezaposlenost u Srbiji...

...jeste 13,5% ili ti 726.465 nezaposlenih po zvanicnoj statistici Nacionalne sluzbe za zaposljavanje od 19. decembra 2008. godine, ali da posla nema to nije tacno. Onaj ko vam to kaze ili je lenj i nije se dovoljno potrudio ili jednostavno nije informisan kako i gde da nadje posao. Evo pomoci careerdays.org.yu, nsz.sr.gov.yu, lakodoposla.com, itd. Naravno, uvek postoje neke struke za koje stvarno nema posla nazalost, ali to nije razlog za sedenje skrstenih ruku, kukanje i ogorcenje na svet oko sebe. Sve je to posledica globalizacije, savremenih tehnologija, promene u ljudima i njihovih visih potreba. U njih spadaju i oni koji ne mogu da nadju posao, sve je to povezano. Radite na sebi, specijalizujte se za nesto perspektivno van svoje struke, pokrenite sopstveni posao, uzmite start up kredit kod neke od banaka ili Fonda za razvoj (fondzarazvoj.sr.gov.yu).

Mladi bi s neba pa u rebra. Na pitanja i anketiranja sta bi zeleli da budu i da rade odgovaraju "pa ja bih da budem menadzer", a na nastavak pitanja sta je za njih to menadzer kazu "pa sedim u fotelji u kancelariji i govorim drugima sta da rade". Mnogo puta se ovo culo i videlo na televiziji i ostalim kanalima informisanja. Pa kolege, drugari, prijatelji, rodbino, ne ide to tako. Pa cak ni u razvijenim zemljama gde mislite da je bolje i da se lakse dolazi do posla, verujte mi, I have been there :) Mora uglavnom uvek da se pocne od mnogo nizeg polozaja u organizaciji, da se radi i ono zbog cega se niste zaposlili tamo primarno, da se dokazete, pokazete inovativnost, inicijativu, proaktivnost i vremenom napredujete kroz organizaciju.

Svi smo koritelji svoje srece i zivot ce nam biti bas onakav kakvim ga sami ucinimo. Mnogi toga nisu svesni, a mozda i jesu, ali se ne trude da nesto urade po tom pitanju i promene nesto, cekaju da im padne sa neba. Naravno, mladje generacije su svesnije toga od starijih, koje su uglavnom i konzervativnije ("dok je Tito bio ziv..."), pa i urade nesto po tom pitanju, ali uglavnom se sve zavrsi komentarom "ma sta ja mogu da uradim". Mozes, i tek kako. Jedan od primera su ljudi u AIESEC-u, koji svojim pozitivnim stavom, idejama i projektima pokusavaju da promene neke stvari na bolje u nasem drustvu i pomognu ljudima oko sebe da promene svoje stavove i ljudi oko sebe na bolje, postanu open minded i shavte da su promene moguce uz malo volje i truda.

"Radim da bih ziveo" je nesto cime se ljudi vode i usmeravaju u razvijenim zemljama i ja toga pokusavam da se drzim i tako zivim svoj zivot. Verujte mi, i pored fakulteta, angazovanju u AIESEC-u i rada u porodicnoj firmi, uspevam veoma uspesno da se drzim toga. Sve je do toga koliko smo organizovani i koliko volje i zelje imamo. Usotalom pitajte ljude koji me znaju :) Dok je kod nasih ljudi nazalost uglavnom obrnuto "zivim da bih radio". Kao sto sam vec gore naveo, sami smo koritelji svoje srece, stvar je samo u tome kako se postavimo i kako zelimo da dodjemo do svega sto smo zacrtali u zivotu. Ne dozvolite da vas posao podredi sebi, podredite vi njega sebi da bude samo deo vaseg zivota.

I za sam kraj... mogucnosti i opcija za rad i zaradu uvek ima, kakvih takvih, samo je pitanje ko hoce da radi. Srecno! :)


3 comments:

Anonymous said...

Donekle se slazem, a donekle ne. Tacno je da su mladi ne informisani i cekaju da im sve padne sa neba, i da svi hoce da budu menadzeri. Takvo stanje je samo posledica porazavajucih cinjenica koje vladaju u nasem drustvu.

Prvo do sistema obrazovanja- nacin na koji se uci (pocev od osnovne do fakulteta), preko nastavnog plan i programa koji nije menjan vise od 10 godina (a kako si sam rekao svet se menja veoma velikom brzinom). Skoro u novinama je izasao clanak da 1 od 10 ucenika je procitalo jednu knjigu za 6 meseci (i obicno je to lektira), kao i da sve manje mladih ide u biblioteku.
Isto postoji i problem informisanja - npr. koriscenje interneta je veoma malo u Srbiji (34% ljudi poseduje racuna, 26,3% poseduje internet prikljucak a od ovog procenta 73,4% pristupa internetu preko modemske koncekcije) i to vecinom u vecim gradovima, dok je u unutrasnjosti veoma retko.

A tek da uzmemo cinjenicu da svega 10-12% ljudi je ima visoko obrazovanje. Najveci procenat stanovistva je sa srednjom skolom, a dosta dobra vecina njih ne razmislja kako da unapredi sebe ili kako da izgradi pozitivan stav, vec razmislja o tome da nadje prvi posao koji ce mu pomoci da finansijki prezivi.

Po meni je najvaznije, kao i sto si ti rekao, samo smo kreatiri nase srece, da se poveca informisanost i da se poveca stepen ljudskog razuma. A to je vec pitanje andragogije i psihologije.

Dashke said...

:)

Slazem se u potpunosti sa celokupnim tvojim navedenim izlaganjem Zavoda za statistiku ;)

Sve to ima dobar udeo u celoj situaciji nezaposlenosti. Mada zasigurno bi i prvo navedena cifra u procentima bila za koji broj niza da su svi zaposleni legalno prijavljeni, da nema rada na crno i da se prociste oni koji rade po inostranstvu, a ovde su prijavljeni na biro (ili ti gastrabajteri).

A sto se mladih tice... Dok ne dodje do promene sistema skolovanja i ucenja kod nas i dok se te promene ne osete u drustvu, ako mladi ne uzmu stvar u svoje ruke, ako ne shvate vaznost licnog razvoja i informisanosti na razlicite teme, stvaranja mreze ljudi oko sebe, kao i to da (cak i sa zavrsenim fakultetom - papirom) ne moze da se pocne od vrha... nece bas proci kako zele :)

No, sto bih ja rekao, ko ne uci na tudjem znanju, iskustvu i greskama uci na svojim...

Unknown said...

Dashke,proaktivni i poletni junosa, nemas pojma o cemu govoris jer su ti gledista lisena ozbiljnijeg zivotnog iskustva i iskusenija pa ti je rakurs jako uzak (uvek je tako)a razmisljanja tipicno povrsna i na prvu loptu.Kad budes imao malo vise "kilometraze" pisi blogove na socijalne teme,ako Boga znas.

Post a Comment

Vote Earth!