Posts
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Obratite pažnju, da li vam se dešava da osobe do kojih vam je najviše stalo (ukućani, brat, sestra, mama, tata, prijatelji, devojka...), da su to zapravo osobe zbog kojih najčešće i najlakše ispadnete iz takta i zbog kojih se iznervirate? Naravno, ne poistovećujte nerviranje zbog krajnje nesavesnih i bezobzirnih vozača po beogradskim ulicama sa vama dragim osobama, to je posebna priča. Da li ste primetili da vama veoma drage osobe planu zbog vas? Zašto je to tako?
Pokušao sam da pitam sveznajući Google da li zna nešto o ovome, nisam baš dobio adekvatne i upotrebljive odgovore koji bi mi razjasnili ovakave reakcije ljudi. Verujem da niko sebi dragim osobama ne želi da nanese zlo, nervozu ili tugu i da to radimo totalno nesvesno, a da toga ni sami nismo svesni.
Po završetku aktivnog rada u AIESEC-u i sam sam uvideo da kada gledamo neki događaj, slušamo razgovor ili dajemo savet nekome, mnogo kvalitetnije i objektivnije to činimo kada posmatramo sa strane, nego kada smo i sami u to nešto uključeni. Isto tako je i sa ljudima! Nama bližnji imaju mnogo objektivniji pogled na nas same, "odozgo". Taj širi pogled na naše ponašanje, prednosti, mane i mogućnosti im omogućava da nam to predoče i posavetuju nas, uvide naš potencijal i usmeravaju nas, a sve u cilju kako bismo dostigli svoj maksimum. Upravo taj uvid u naše stvarne mogućnosti je ono nešto, "okidač", koji dovodi do toga da sebi drage osobe dovodimo do nervoze, ljutnje i teških trenutaka. Oni vide da mi sve to možemo bolje, kvalitetnije, lepše i jače da iznesemo i uradimo, a mi to "na prvu loptu" negiramo i ne želimo sebi da priznamo. A zašto mi to radimo, odnosno ne radimo i nanosimo bol drugima? Verovatno zato što sami ne uviđamo da stvari koje radimo na neki način mogu da budu urađene na mnogo bolji način. Zbog toga što nam je do tog trenutka način na koji smo radili i postupali potpuno odgovarao i nismo previše razmišljali o tome kako su se drugi povodom toga osećali, a trebalo bi da o tome razmišljamo, stalno!
Naravno, u psihologiji čoveka je da kada nešto radi, misli da je to pravi način da nešto bude urađeno. Čak i kada pristanemo na savet drugih imamo određenu odbojnost ka tome - jer je ponekad teško preći preko svog "Ja".
Čim pre bi trebalo da pređemo preko te odbojnosti, "na prvu loptu", ka pozitivnim savetima drugih, a sve u cilju sopstvenog napredovanja. Trebalo bi da situaciju uvek sagledamo "odozgo" i počnemo da radimo na sebi kako bi i nama i našim bližnjima svaki trenutak bio protkan srećom i lepim trenucima!
Čista istina! Osećam veliku potrebu da ovo podelim sa ostalima, kolika god čitanost bila :) Ljudi, promenite svoje navike, vozite sigurnije, čuvajte sebe i druge! O taksistima i da ne govorim, ruke kao da nemaju, služe samo za motanje volana, žmigavac "šta je to?", autor je još i birao reči.
Nekultura na putevima Srbije
Nova crna serija na putevima Srbije, a Zakon o bezbednosti saobraćaja čeka decembar.
Izvor: Danas
 |
| Photo: piccadillywilson / Flickr |
Međutim, teško je očekivati da jedan zakon ispravi sve probleme koji dovode do pogibija na drumovima. Propis može da pomogne, ali neće biti vidnijeg napretka bez promene u glavama vozača. Pisac zakona je možda očekivao da će tu promenu doneti drastičnije kazne. Ali, kada je neko spreman da, sve sa decom na zadnjem sedištu, krene u preticanje kolone na putu sa samo dve trake, nikakav zakon ne pomaže.
Ne mogu propisi ništa da pomognu u ubeđivanju vozača da ne sme da sedne za volan i vozi do Grčke u jednom dahu nedovoljno odmoran ili da ne sme automobilom da krene kući iz kafane iako je popio „samo“ tri piva. Drugo, da bi poštovali propise, vozačima u Srbiji je potreban dokaz da se kaznene odredbe korektno primenjuju. To znači da saobraćajna policija ne bi trebalo da dozvoli da vozači pored sebe gledaju državljane zapadnoevropskih zemalja, koji jure ka svojim otadžbinama ne spuštajući gas ispod 150 kilometara na čas. Takođe, posmatraju kako ostaje nekažnjena, recimo, uveliko prisutna navika u Beogradu da se desna traka Bulevara kralja Aleksandra Karađorđevića koristi kao parking dok se sedi u bašti obližnjeg kafića. Kada vide da to prolazi nekažnjeno, koliko njih će učiniti isto? Treće, veliki broj nezgoda događa se na putevima između sela ili manjih gradova, ali kako lokalni vozači znaju da na tim putevima gotovo nikada nema patrola saobraćajne policije, opet se vozi brže od dozvoljenog. Na bržu vožnju „mame“ i znakovi za ograničenje brzine koji, na nekim mestima, pokazuju nerealno niske vrednosti. Postavljani su u vreme kada su Srbijom jezdili „stojadini“, „tristaći“, „pezejci“ i slična zastarela vozila, dok su novi automobili opremljeni najsavremenijim kočionim sistemima, pa je njihovim vlasnicima nelogično da voze toliko sporo. Revizija tih znakova svakako je potrebna.
Kada je reč o gradu, pomoći nema dok policija ne počne da kažnjava vozače taksija i autobusa GSP. Koliko se puta dogodi da autobus ne uđe u stajalište već otvori vrata u voznoj traci i zaustavi kolonu iza sebe (što isprovocira nepropisno preticanje nestrpljivih vozača) ili u ulici sa dve trake stane „ni tamo ni vamo“ pa potpuno zatvori prolaz. O nestrpljenju da sačekaju otvaranje semafora da ne govorimo. Takođe, bahata vožnja taksista navukla je veliki gnev „običnih“ vozača, koji u svakoj prilici nastoje da im kontriraju ili se, što je češći slučaj, ugledaju na njih pa rade isto i uz to nepotrebno trube, mlataraju rukama, psuju. Na kraju, tu je i problem kvaliteta ulica i puteva. Stanje je žalosno. Tome neće pomoći zakon, već mora da se izdvoji novac za popravku starih ili izgradnju novih. Međutim, za to će biti potrebna decenija, a ne par godina.
// Originalni članak ovde!
.jpg)
YOUR LIGHT SWITCH IS YOUR VOTE! ;)
Do you know what is it Earth Hour and why is it for? Take a look...
For the first time in history, people of all ages, nationalities, race and background have the opportunity to use their light switch as their vote – Switching off your lights is a vote for Earth, or leaving them on is a vote for global warming. WWF are urging the world to VOTE EARTH and reach the target of 1 billion votes, which will be presented to world leaders at the Global Climate Change Conference in Copenhagen 2009.
In 2009, Earth Hour is being taken to the next level, with the goal of 1 billion people switching off their lights as part of a global vote. Unlike any election in history, it is not about what country you’re from, but instead, what planet you’re from. VOTE EARTH is a global call to action for every individual, every business, and every community. A call to stand up and take control over the future of our planet. Over 74 countries and territories have pledged their support to VOTE EARTH during Earth Hour 2009, and this number is growing everyday.
We all have a vote, and every single vote counts. Together we can take control of the future of our planet, for future generations.
VOTE EARTH by simply switching off your lights for one hour, and join the world for Earth Hour.
Saturday, March 28, 8:30-9:30pm.
Join Earth Hour and find out more at www.earthour.org or in some social netwo
rk as Twitter, Facebook group or fun, YouTube or Flickr. Also there is Serbian group for Earth Hour in Facebook.
1,672 cities, towns and municipalities in 80 countries have already committed to VOTE EARTH for Earth Hour 2009, as part of the worlds first global election between Earth and global warming.
My lights will be switched off on Saturday, March 28, in period 8:30-9
:30pm.
What about yours?
Subscribe to:
Posts (Atom)
